Kako životinje predosjećaju promjene vremena: Prirodni barometri u svijetu oko nas
Davno prije pojave meteoroloških satelita, radara i preciznih barometara, ljudi koji su živjeli u skladu s prirodom pažljivo su posmatrali ponašanje životinja kako bi znali sprema li se kiša, oluja ili zahlađenje. Mnoga od tih tradicionalnih zapažanja imaju sasvim čvrsto naučno utemeljenje u izuzetnoj osjetljivosti životinjskih čula.
Dok savremeni čovjek u zatvorenom prostoru jedva primjećuje postepene promjene u atmosferi, životinje u prirodi neprekidno registruju najsitnije oscilacije vazdušnog pritiska, vlažnosti zraka, statičkog elektriciteta i niskofrekventnih zvučnih talasa.
Jedan od najpoznatijih primjera jesu lastavice. Kada je vrijeme stabilno, a vazdušni pritisak visok, tople uzlazne struje zraka podižu sitne insekte visoko u nebo, pa lastavice lete na velikim visinama. Međutim, pred dolazak kiše i pad pritiska, vlažnost zraka otežava krila insekata i potiskuje ih nisko uz tlo i vodene površine, pa i lastavice lete tik iznad zemlje.
Sluh za infrazvuk koji ljudsko uho ne registruje
Mnoge ptice, slonovi, psi i divlje životinje mogu čuti infrazvuk — zvučne talase izuzetno niskih frekvencija ispod dvadeset herca, koji su za ljudsko uho potpuno nečujni. Snažne grmljavinske oluje, vjetrovi i morski talasi proizvode infrazvučne talase koji putuju stotinama kilometara ispred same oluje.
Osjećajući te vibracije kroz zrak ili tlo, životinje satima unaprijed postaju nemirne, prekidaju potragu za hranom i povlače se u zaklon, skrivaju u krošnje ili se spuštaju s visokih planinskih pašnjaka u zaštićene doline.
Ponašanje pčela, mrava i žaba pred oborine
Insekti su posebno pouzdani pokazatelji kratkoročnih promjena vremena. Pčele pred kišu masovno ostaju u blizini košnice ili se užurbano vraćaju s paše čim osjete pad vazdušnog pritiska i promjenu električnog naboja u zraku, dok mravi pred pljusak zatvaraju ulaze u mravinjake kako bi spriječili prodor vode u podzemne komore.
