Španija se bori protiv najezde meduza: Kako „tiha invazija“ utiče na plaže Mediterana

Meduze su se u Sredozemnom moru ispred obala Španije naglo razmnožile. Kako turistima ne bi pokvarile užitak kupanja, vlasti su odlučile pojačati nadzor duž obale.

Španske plaže pripremaju se za tihu invaziju. Vlasti strahuju od velike najezde meduza tokom ljeta, nakon što su već tokom zime u mnogim područjima na obali Mediterana uočena velika jata ovih žarnjaka koji su kupačima toliko neugodni.

Za razliku od ranijih godina, meduze su zbog visokih temperatura vode između Cádiza i Girone prezimile – i snažno se razmnožile. „Kada bi more bilo berza, trebalo bi ulagati u meduze“, ističu lokalni posmatrači i mediji.

Turistička zemlja Španija stoga je usvojila „Plan protiv meduza“. On, između ostalog, predviđa mobilizaciju obalske straže širom zemlje, kao i ribara te hiljada dobrovoljnih vlasnika čamaca. Ako se bilo gdje lociraju veća jata ovih prozirnih životinja, oni trebaju obavijestiti Crveni križ i nadležne organe dotičnog mjesta kako bi se kupači mogli na vrijeme upozoriti.

Kao što je već uobičajeno u nekim turističkim područjima, meduze se potom trebaju hvatati mrežama. „Potpuno čiste plaže bez ijedne meduze ipak ne možemo garantovati“, navode u madridskom Ministarstvu okoliša. Kritičari zahtijevaju da se mora učiniti više.

Hiljade turista stalo na meduze

Budžet od samo 400.000 eura za „Plan Medusa“ smatra se nedovoljnim. Na kraju krajeva, već prethodne godine hiljade turista moralo je zatražiti pomoć bolničara jer su došli u dodir s meduzama. Samo vlasti Katalonije borba protiv meduza na obalama Costa Brava i Costa Dorada košta oko 300.000 eura.

Tamo se trebaju angažovati brodovi koji se inače koriste za uklanjanje otpada iz mora, nazvani „Pelícanos“ (Pelikani). Međutim, ni lov na meduze nije jednostavan. Usidriti kilometarske mreže u vodi, kako neki zahtijevaju, bilo bi neučinkovito, kaže ugledni morski biolog Josep María Gili, koji savjetuje vladu po ovom pitanju. „Kada se meduze zakače u mrežama, njihovi se pipci otkidaju, plutaju prema obali i svejedno mogu ‘opeći’ kupače.“

Osim toga, u mreže bi se mogle zaplesti i druge životinje. Ima smisla vaditi meduze iz vode samo onda kada se već nalaze na 50 do 100 metara od plaže, jer su tada većinom već uginule. Uostalom, cilj ne smije biti potpuno istrebljenje vrste koja je važna za ekološku ravnotežu mora, nego razjašnjavanje uzroka naglog širenja koje je uočeno posvuda u Sredozemnom moru.

Meduze ukazuju na bolest mora

„Svaka meduza koja dođe do obale jeste poput poruke. Ona nam govori da je more bolesno“, objašnjava Gili. Tako na to gleda i Ricardo Aguilar iz organizacije za zaštitu okoliša Oceana: „Sam plan protiv meduza malo koristi. To je kao da koristite mreže protiv komaraca u borbi protiv malarije. Sama bolest se time ne otklanja.“

Neke razloge naglog širenja stručnjaci već znaju: zbog prekomjernog izlova ribe u Sredozemnom moru, meduze koje se hrane planktonom gotovo da više nemaju prirodnih neprijatelja poput tune, sabljarke ili kornjača. I konkurenti za hranu, poput srdela, postaju rijetki. Uz to, neuobičajeno topla voda pogoduje razmnožavanju.

I naposljetku, zbog višegodišnje suše u Španiji u more stiže manje riječne vode – a slatka voda djeluje protiv meduza kao prirodna barijera. Mnogi stručnjaci stoga vide i povezanost sa svjetskim klimatskim promjenama.

Pilot-projekat uzgoja kornjača

U Andaluziji na jugu Španije vlasti pokušavaju spriječiti najezdu na prirodan način: u Málagi se provodi pilot-projekat uzgoja glavate želje (Caretta caretta). Odrasli primjerci ove kornjače mogu u jednoj sedmici pojesti i do jedne tone ovih žarnjaka, navodi se.

Onima koji ipak dođu u dodir s meduzom vlasti savjetuju da zahvaćeno mjesto na koži isperu slanom vodom i da žarne čahure neutrališu pomoću običnog kućnog sirćeta. Po mogućnosti treba koristiti rukavice. Nakon toga koža se može hladiti ledom, koji se međutim ne bi trebao stavljati direktno na kožu, nego u vrećici.