Pustinjski fenomeni: Kako biljke i životinje preživljavaju u najsušnijim predjelima svijeta
Na prvi pogled, velike svjetske pustinje izgledaju kao beskrajna prostranstva užarenog pijeska i kamena u kojima život nema nikakve šanse. Dnevne temperature u sjeni prelaze četrdeset i pet stepeni, dok se noću, zbog odsustva oblaka, tlo naglo hladi do blizu nule. Ipak, pustinje su dom stotinama fascinantnih vrsta koje su razvile genijalne strategije preživljavanja.
U pustinji je voda najdragocjenija valuta, a biljni svijet pronašao je dva osnovna načina da se nosi s višegodišnjom sušom: skladištenje svake kapi kiše ili duboko korijenje koje doseže do podzemnih vodonosnih slojeva.
Kaktusi i sukulenti preobrazili su svoje listove u oštre bodlje. Time su višestruko smanjili površinu s koje bi voda isparavala, a bodlje istovremeno stvaraju tanki sloj mirnog zraka uz stabljiku, štite biljku od žednih biljojeda i ujutro skupljaju sitne kapljice rose koje klize pravo prema korijenu.
Pustinja koja procvjeta preko noći
Jedan od najljepših prirodnih prizora na planeti jeste cvjetanje pustinje nakon rijetkih, obilnih kiša koje ponekad padnu jednom u nekoliko godina. U suhom pijesku godinama miruju milioni sjemenki jednogodišnjih biljaka sa debelom zaštitnom opnom. Kada padne dovoljna količina kiše da ispere hemijske inhibitore s opne, sjemenke u roku od nekoliko dana proklijaju, procvjetaju u tepih ljubičastih, žutih i bijelih cvjetova, stvore novo sjeme i završe cijeli životni ciklus prije nego što se tlo ponovo osuši.
Noćni život pustinjskih životinja
Životinjski svijet pustinje većinom izbjegava dnevnu žegu skrivajući se u podzemnim jazbinama gdje je zrak znatno hladniji i vlažniji. Tek u sumrak na površinu izlaze pustinjske lisice s velikim ušima koje služe za hlađenje krvi, glodari koji cijeli život ne moraju popiti ni kap vode jer je proizvode metaboličkom razgradnjom suhog sjemenja, te insekti koji na svojim leđima kondenzuju jutarnju maglu s okeana.
