Pobuna u Provansi: Kako je franak ponovo postao sredstvo plaćanja u selu Collobrières
Nakon uvođenja zajedničke evropske valute, cijela Galija je pod okupacijom eura. Cijela Galija? Ne! Jedan sićušni gradić u Provansi pruža otpor i ponovo plaća francima. Za turiste i Francuze Collobrières je preko noći postao kultno mjesto.
Jedno maleno selo u Provansi, smješteno između Toulona i Saint-Tropeza, u velikoj mjeri okrenulo je leđa euru kao sredstvu plaćanja. Domišljata pekarka Nathalie Lepeltier u mjestu Collobrières ponovo je uvela franak. Od tada se stara nacionalna valuta u masama slijeva u blagajne trgovaca i ugostitelja. Francuzi slave Nathalie Lepeltier kao „Madame Asterix“.
Slikovite kuće u pastelnim bojama nižu se uz rječicu Réal Collobrier premoštenu prastarim kamenim mostom. Dvadeset i pet restorana, frizera, slastičarni i prodavnica suvenira nalazi se u uskoj glavnoj ulici i na seoskom trgu ovog mjestašca sa 1.400 duša. Madame Lepeltier zarađuje za život vodeći pekaru „Le pain de jadis“ (Hljeb iz starih vremena). Istovremeno je i predsjednica lokalnog privrednog udruženja.
U jednoj televizijskoj reportaži ova 39-godišnjakinja saznala je za jedno selo koje je prethodne godine eksperimentisalo s frankom. „Pomislila sam da mi to možemo još bolje“, priča ona. Raspitala se kod privredne komore i Francuske centralne banke (Banque de France). „Zapravo uopšte nije potrebna nikakva dozvola da bi se franak ponovo uveo. Morala sam samo uvjeriti svoje kolege da se pridruže.“ To je bio najmanji problem, tim više što je Banque de France dala savjete kako razlikovati krivotvorene novčanice od pravih. Kovanice se ne primaju. Nacionalna banka isporučila je čak i ladice za sortiranje kako bi se novčanice kasnije mogle zamijeniti nazad u jedinstvenu valutu.
U početku shvaćeno kao prvoaprilska šala
U zapadnofrancuskom mjestu Le Blanc u nepunih deset mjeseci preko trgovačkih pultova prešlo je 300.000 franaka, preračunato oko 45.000 eura. U Collobrièresu su na najboljem putu da taj rezultat nadmaše. Prvi dan je, međutim, prošao loše. „Bio je 1. april, svi su mislili da je riječ o prvoaprilskoj šali“, kaže Lepeltier.
Zatim se vijest proširila poput šumskog požara. U prvih 20 dana trgovci su već primili 40.000 franaka. Većina toga došla je kao dodatak redovnom poslovanju u eurima. „Kupci sebi svojim starim novcem priušte sasvim drugačije stvari: poklone, cvijeće, raskošnu frizuru, lijepu večeru“, kaže Lepeltier. Osim toga, kusur se vraća u naturi – u obliku dodatnog kroasana ili stručka đurđevka.
Kupci su čuvali franke ispod madraca
„Nikada ne bih pomislila da su ljudi sakrili toliko franaka ispod svojih madraca“, izvještava Marie-Laure Cayol iz slastičarne „Azuréenne“. „Mnogi pričaju da su sačuvali novčanice jer nisu vjerovali euru.“ Cayol je, kao i svi u Collobrièresu, izuzetno zadovoljna ovom sjajnom idejom. „Već sam zaradila 5.000 franaka, a stalno dolazi sve više kupaca.“ Iz cijele regije, pa čak i iz Pariza, turisti ili putnici u prolazu zaustavljaju se u Collobrièresu i tamo prazne svoje torbe pune franaka. Prodaja suvenira i pirea od kestena, specijaliteta ovog sela, cvjeta kao rijetko kada ranije.
O pobuni protiv eura pekarka Lepeltier ipak ne želi govoriti. „Naravno da se osjećam pomalo kao Asterix koji se borio protiv Rimljana. Na kraju krajeva, s eurom je sve postalo skuplje“, kaže ona. „I mnogi trenutno moraju stegnuti kaiš. Sa zaboravljenim francima ljudi sebi mogu priuštiti nešto dodatno.“
Konačni kraj zamjene
Trgovcima iz Collobrièresa stalo je do dodatnog prometa i do zabave. „Veliko je zadovoljstvo ponovo držati zaboravljene novčanice u rukama“, kaže Lepeltier. A njeno uspavano selo na najboljem je putu da stekne nacionalnu slavu. Tokom vikenda opština je organizovala sajam na koji su pohrlili trgovci iz cijele regije nudeći svoju robu za franke. „Collobrières je pucao po šavovima“, kaže majstorica slastičarka Cayol. Desetine sela iz cijele zemlje već su se raspitale kod lokalne privredne komore i žele slijediti njihov primjer prije nego što važnost starih nacionalnih novčanica konačno istekne.
