Danski dragulj u Vadenskom moru: Šume dina, zmajevi i pješčane plaže ostrva Fanø

Čistu prirodu umorni turist pronalazi na malom danskom ostrvu Fanø. Kilometrima duge pješčane plaže i kuće za odmor prekrivene trskom već više od jednog stoljeća pozivaju evropske goste.

Lagano bruji plavo-žuti autobus linije 631 između mjesta Rindby Strand i Fanø Bad vozeći direktno duž plaže. Mjesta ima dovoljno: više od pola kilometra široka i 15 kilometara duga je čvrsta pješčana površina na zapadnoj obali ostrva Fanø, pa tako i plivači i surferi često dolaze automobilom sve do same vode. Ostrvo u danskom Vadenskom moru ima, međutim, ponuditi još mnogo više od odmora na plaži i vodenih sportova: između dva glavna mjesta, Nordbyja na sjeveru i Sønderhoa na jugu, leži raznolik krajolik s poljima, dinama i malim šumama, koji je uprkos rijekama turista sačuvao svoje izvorno lice.

Oko dvanaest minuta potrebno je trajektu iz kopnene luke Esbjerg u zapadnom Jyllandu do Nordbyja, gdje živi većina od oko 3.200 stanovnika ostrva Fanø. Uske uličice vode dolje prema luci, a trgovačka ulica bez automobila s buticima, radnjama rukotvorina i slastičarnama poziva na šetnju. Muzej u staroj vili udruženja „Fanø Skibsrederforening“ prikazuje modele brodova i narodne nošnje, a u julu prošlost oživljava novim životom: tokom svečanosti „Fannikertage“ mnoge žene nose staru ostrvsku nošnju. Svečano djeluju tamne haljine, dok su kape ukrašene velikom šarenom mašnom.

Nekada je ostrvo bilo veoma siromašno

Fanø je izvorno bilo siromašno ostrvo koje je pripadalo privatnom posjedu danskog kralja. Stanovnici su plovili morem kao ribari ili su kao seljaci zakupci obrađivali škrto tlo. No tada je stanovnicima ostrva 1741. godine uspio veliki podvig: kada je kralj stavio ostrvo na aukciju, prijetila je opasnost da padne u ruke jednog zloglasnog veleposjednika. Ali ostrvljani su skupili svoju ušteđevinu, podmitili voditelja aukcije i bez oklijevanja kupili vlastitu domovinu.

Time su istovremeno stekli pomorska i trgovačka prava – i Fanø je od 1800. godine doživio pravi privredni procvat. U 19. stoljeću ostrvo je bilo matična luka druge najveće trgovačke flote u Danskoj, a stotine brodova izgrađeno je upravo tu. Tek izgradnjom luke za parobrode u Esbjergu završila je ova epoha. Njen duh ostao je živ prije svega u mjestu Sønderho.

Pomorci i turisti

Ovo malo mjesto na jugu, čija se stara vjetrenjača vidi već izdaleka, većim je dijelom pod zaštitom kao spomenik kulture. Tokom šetnje uskim stazama između kućica prekrivenih trskom s ružičasto i žuto okrečenim zidovima, posjetioci se brzo osjećaju kao da su se vratili 100 ili 200 godina u prošlost. Lijepi mali vrtovi okružuju nagnute kuće, a poneka kapija ukrašena je brodskom figurom s pramca ili drugim pomorskim ukrasima. U seoskoj crkvi više od desetak modela brodova svjedoči o velikom vremenu kada su muškarci s ovog ostrva plovili svjetskim morima. U kući „Hannes Hus“ može se vidjeti čak i potpuno opremljena ostrvska kuća iz te epohe.

Na jugu sela počinje novo doba: bezbrojne kuće za odmor ugnijezdile su se u dinama; neke su građene po uzoru na stare seoske kućice, dok su druge jednostavni bungalovi. Južna plaža je surovija i slikovitija od široke plaže na sjeverozapadu: sakupljači jantara šetaju tražeći pogledom uz visoke dine, a djeca se igraju u napola utonulim malim bunkerima – posljednjim ostacima Hitlerovog „Atlantskog bedema“.

Posjetioci su dolazili iz cijele Evrope

Ko želi plivati, vozi se u Fanø Bad na zapadu ostrva. Ovdje je kupališna sezona počela još oko 1870. godine, a 20 godina kasnije izgrađene su mondene vile za posjetioce iz Hamburga, Beča i Sankt Peterburga. Prvi svjetski rat prekinuo je tu epohu, hoteli ukrašeni kulama utonuli su u duboki san, a tek u modernije doba izgrađen je novi hotelski kompleks. No ta neugledna građevina ostala je izuzetak – jer posjetioci ostrva Fanø u pravilu borave u kućama za odmor. Danas ih na ostrvu ima više od 2.500, a u glavnoj sezoni većinom koštaju između 500 i 1.000 eura sedmično.

Posebno je živo u junu – tada plaža pripada zmajevima. Na Međunarodni susret letača zmajeva svake godine doputuje oko 5.000 vlasnika šarenih letjelica, a pridružuju im se i brojni posmatrači. Tada se na nebo iznad ostrva Fanø uzdižu tuljani na napuhavanje i divovski daždevnjaci, šareni suncobrani i baloni.

Mnogo prirode i sasvim mnogo mira

Ko ne voli takve spektakle, srećom lako pronalazi mjesta za povlačenje u mir. Poseban dragulj u sredini ostrva je „Klitplantage“. Ova šuma na dinama zasađena je od 1892. godine na posnom tlu kako bi zaustavila pokretni pijesak. Uske staze vijugaju kroz područje veliko oko 1.000 hektara. Čvorasti planinski borovi, ali i breze, bukve i hrastovi čine da šetači na trenutak gotovo zaborave da se nalaze na ostrvu.

Na istoku se nadovezuje rezervat divljači oko dva vještačka jezerca za ptice. Na tim vještačkim odmorištima ostrvljani su nekada lovili divlje patke i guske u preletu. Danas je to naravno zabranjeno – smiju se brati još samo močvarne borovnice. I naposljetku, posmatrači ptica dolaze na svoje na sjeveru ostrva Fanø: na Grønningenu, prostranom području livada, ostrvski seljaci su nekada napasali svoje krave. Danas posjetioci ovdje mogu posmatrati vivke, crvenonoge prutke, kulike, muljače, pa čak i sive sokolove.