Kako nastaju gromovi i munje: Fizika olujnih oblaka i pravilna zaštita tokom nevremena
Ljetno poslijepodne u kojem se na horizontu iznenada uzdižu visoki, tamni oblaci u obliku nakovnja najavljuje jednu od najmoćnijih predstava u atmosferi — grmljavinsko nevrijeme. Svake sekunde širom Zemlje sijevne prosječno četrdeset do pedeset munja, oslobađajući u djeliću sekunde golemu količinu električne energije.
Sve počinje snažnim uzlaznim strujama toplog i vlažnog zraka koje se dižu visoko u hladnije slojeve troposfere, ponekad i preko deset ili dvanaest kilometara visine, formirajući olujni oblak kumulonimbus. Unutar takvog oblaka vladaju snažni vjetrovi u kojima se kapljice vode, sitni kristali leda i zrnca tuče neprekidno sudaraju i trljaju jedni o druge.
Tim neprekidnim sudaranjem dolazi do razdvajanja električnog naboja: lakši kristali leda nose pozitivno naelektrisanje prema samom vrhu oblaka, dok se teža zrnca i kapljice s negativnim nabojem skupljaju u donjem dijelu oblaka.
Zašto prvo vidimo bljesak, a tek onda čujemo grom
Kada razlika električnog potencijala između donjeg dijela oblaka i tla (ili između dva dijela oblaka) postane prevelika da bi zrak i dalje djelovao kao izolator, dolazi do naglog električnog pražnjenja — munje. Kanal kroz koji prolazi munja u djeliću sekunde zagrijava se na temperaturu od blizu trideset hiljada stepeni Celzijusa, što je pet puta toplije od površine Sunca.
Zbog tog trenutnog pregrijavanja zrak oko munje se eksplozivno širi brzinom većom od brzine zvuka, stvarajući udarni talas koji čujemo kao tutnjavu ili prasak groma. Pošto svjetlost putuje gotovo trenutno, a zvuk prelazi oko jedan kilometar za tri sekunde, brojanjem sekundi od bljeska do groma i dijeljenjem s tri lako možemo izračunati koliko je kilometara oluja udaljena od nas.
Kako se pravilno zaštititi na otvorenom
Najveća sigurnost tokom grmljavine je u čvrstim zgradama ili u zatvorenom automobilu, čija metalna karoserija djeluje kao Faradejev kavez i sprovodi struju oko putnika u zemlju. Na otvorenom prostoru treba odmah napustiti vodene površine, grebene i otvorene livade te nipošto ne tražiti zaklon ispod usamljenih visokih stabala.
